370,00 Rsd 333,00 Rsd
Na prvi pogled, realistična priča o dvojici propalica i skitnica, koji čekaju izvesnog Godoa – čoveka koga nikada nisu videli. Priča o Vladimiru i Estragonu ne bi imala nikakvo značenje, ukoliko se ne zapazi autorova namera da ne govori o dvojici skitnica i jednom danu čekanja, već o čitavom ljudskom životu.
Autor | Samjuel Beket |
---|
„Sve srećne porodice liče jedna na drugu, a svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način!“ čuveni početak još čuvenijeg Tolstojevog romana koji prati tragičnu sudbihu glavne junakinje. Opisujući i društvenu i ličnu psihologiju toga doba, kroz osnivni motiv i radnju, Aninu preljubu, isprepletene su mnogim scenama koje su gotovo samostalne novele, teme porodice, ljubavi i morala, kao i problemi vezani za brak.
„Književnost se ne uči, već se čita i doživljava“. Ova knjiga treba da podstakne učenike osnovnih i srednjih škola na lične interpretacije velikh dela srpske i svetske književnosti i da im pomogne da prepznaju ideje odabranih književnih ostvarenja.
Braća Karamazovi je poslednje delo Dostojevskog, filozofski roman koji istražuje hrišćansku etiku, slobodu volje, otuđenost, suparništvo i moral.
Jedno od najvećih dela svetskog realizma, „Revizor“ ismeva društveno stanje i ljudske naravi. Tema je uzeta iz društvene stvarnosti Carske Rusije u prvoj polovini 19. veka, a insprisano je anegdotom koju je Gogolju ispričao njegov prijatelj, Puškin.
Bajronovski junak je „super-realistična“ ličnost koja apsolutnom hrabrošću svoga čikanja moralnih i socijalnih tabua postaje „nepriznati heroj ljudskog roda“. On postoji u ovom ili onom obliku u snovima svih nas, bez obzira da li nam se to dopada ili ne, kao otelotvorenje onih impulsa koje društvo sputava ili uskraćuje.
U središtu je priča oko tragičnog lika Hrista-Sotone, heroja i zločinca Džo Kristmasa, opsednutog hipernadraženom rasnom svešću i samomržnjom zbog sumnje da ima crnačke krvi. Ovaj roman istovremeno sadrži i najpotresniju ljubavnu priču u Foknerovom opusu i prikaz otrovnog bujanja verskog fanatizma.
Efekat koji ova tragedija postiže u celini, ne zavisi samo od dubine problema koji se u njoj raspravlja, ili od psihološke obrade lika glavnog junaka. Ona zavisi isto toliko od veštine sa kojom je Šekspir Hamleta i njegove dileme postavio u središte šire radnje i povezao ih sa drugim ličnostima zapleta.
Njegoševo književno delo je daleko obuhvatnije i dublje nego što su ova dva osnovna politička zadatka na čijem je ostvarenju radio – od zajednice slobodnih plemena da stvori državu i obezbedi međunarodno priznanje za Crnu Goru. On nije vladar koji uzgred peva i pesme, nego pesnik i mislilac koji je po nevolji morao biti vladar. Te dve njegove aktivnosti, književna i politička, u najtešnjoj su vezi.
Glavna tema u komediji je izborna agitacija. Nušić je vedro, u šali, dao istinitu sliku nekadašnjih izbora sa čitavom tehnikom svakovrsnih podvala, lažnih optužbi, preko kojih se ništavan čovek protov volje naroda nekad peo na najviši forum vlasti. Jevrem Prokić nije izabran, ali takav završetak komedije ne menja sliku o društvu koje tada devetnaestogodišnji Nušić opisuje.
Najbolji predstavnik pokreta sedamdesetih godina, osnivač seoske i realističke pripovetke u Srbiji, vedar, zanimljiv i čestit pisac, majstor u čistom srpskom jeziku, prevodilac kome skoro nema ravna.